Iako ga već duže vremena nema na muzičkoj sceni, bh. publika nije zaboravila jednu od najvećih hrvatskih zvijezda ’90-ih Giuliana Đanića. Dalmatinski šarm i ležernost donio je prošle sedmice i u Sarajevo, gdje je boravio zbog snimanja novog singla, kojim najavljuje svoj povratak na muzičku scenu. Pjesma, koju mu je ponudio Amil Lojo, osvojila ga je na prvu i nije se dugo premišljao prije nego se uputio ka Sarajevu kako bi je u Amilovom studiju i snimio. Obojicu smo ih zatekli u radnoj, ali i opuštenoj atmosferi. Snima se polako, precizno, pazi na svaki detalj i čini se da su obojica zadovoljni obavljenim. Giulianov plan je da pjesmu, za koju će snimiti i spot, promovira i u bh. prijestolnici. A, do tada, iskoristili smo priliku i porazgovarali o svemu onome što je radio proteklih godina.
Nije Vas dugo bilo, kako i gdje ste provodili ove prethodne godine?
– Odmarao, guštao, punio baterije, dolje u Dalmaciji, odgajao dijete. Bio sam nekih 15-16 godina na “putu” i zasitio sam se malo svega, pa sam se umirio.
U kojem momentu ste osjetili da je vrijeme za pauzu?
– Kad je žena zatrudnjela, a to je bilo prije 10 godina. Šest godina nisam ništa radio i zadnjih nekoliko godina počinjem pomalo, raditi, snimati….
Šta Vas je, zapravo, dovelo u Sarajevo?
– Pa, dobar sam prijatelj s Murisom Varajićem, gitaristom, a Amil je vidio neke naše zajedničke fotografije na Facebooku. U isto vrijeme je napisao ovu pjesmu. Stupio u kontakt sa mnom, poslao mi pjesmu, dopala mi se i tako je došlo do naše prve saradnje.
Pjesma je balada?
– Lagana je pjesma, ali ima puno energije i odmah smo je počeli snimati. Spojili su se Split i Sarajevo, odnosno Bosna i Dalmacija, i to je vrh kombinacija. Još nije pjesma gotova, ali je super. Mislim da je pun pogodak i jako mi se sviđa.
Je li singl najava novog albuma?
– Radim singl po singl. Nije da se to više isplati, nego albumi nemaju nikakvu budućnost. Niko to više ne kupuje. Danas se sve skida s interneta, sluša na YouTubeu. Idemo singl po singl, pa ćemo vidjeti.
Koliko Vam kao muzičaru ovo vrijeme odgovara? Možete li povući neku paralelu s devedestim kad ste bili na vrhuncu popularnosti?
– Jednostavno, onda je bilo više love za sve, pa tako i za nas muzičare…(smijeh). S obzirom na to da je sad velika kriza, to se jako osjeti i u muzici. Sve je vezano uz društvo i koliko ljudi imaju finansija, ovisi i njihova dobra volja. Čovjek kad je siguran i nije opterećen finansijama, onda je i bolje volje.
Nedostaju li Vama devedesete?
– Ne, ne bih se vratio u to vrijeme. Sve ima svoje zašto i zato. Trebalo je sve to proći. Devedesete su bile i prošle, hvala Bogu da su prošle…(smijeh).
Radno u studiju Amila Loje
Nedavno ste napunili 40 godina. Kako je bilo tog jutra kad ste otvorili oči i pomislili:”Ja sad imam 40 godina”?
– Kao i svakog drugog dana. Iskreno, zaboravio sam da mi je rođendan i sa 23 sam prestao brojati godine,…(smijeh). Inače, s tim datumima sam takav da je meni sve to isto. Ne pamtim ih. Imati 30 ili 40 godina u mom slučaju je nebitno, isto se osjećam i to mi ništa ne znači.
Dječak u duši?
– Apsolutno.
Imate destogodišnjeg sina. Jeste li zadovoljni time kako ga izvodite na pravi put?
– Mislim da smo ga supruga i ja dobro odgojili. On je jedno veselo i pristojno dijete.
Ima li muzičkih gena?
– S obzirom na to da je još dijete, volim ga pustiti da bude to što jeste. Čujem ga kako pjeva i dobro to radi, ali ne želim ga time opterećivati. Ako mu se bude dalo i ako bude imao tu želju, upisat ću ga u muzičku školu.
Kako izgledaju Vaši trenuci osamljivanja, kada poželite pobjeći do svega?
– Daljinac je pri ruci, kauč, televizija, dobra meza, rakija ili vino, ovisi šta se radi. Obično bude rakija prije, a vino poslije i obavezno izgašen telefon. Ugasim ga i sklonim u drugu prostoriju. Drugačije se čovjek ne može opustiti. Danas si dostupan konstantno, svugdje te mogu naći. Ali, to čarobno mjesto zvano “off” treba znati naći.
Govorimo o dostupnosti, jeste li aktivni na društvenim mrežama?
– Trudim se biti ukorak s vremenom. Kad sam na putu i ne mogu pratiti sve, supruga uskoči, pa me maltretira, kači zajedničke slike po wallu …(smijeh).
Učestvovali ste u “Plesu sa zvijezdama”, šta Vas je motiviralo i kako ste se snašli?
– S obzirom na to da nisam nikad plesao, mislim da sam se dobro snašao. Bio sam baš antitalent za ples, kao slon u porculanskoj radnji. Ali, želio sam naučiti neke plesne korake i da me žena konačno više jednom prestane maltetirati s plesom s obzirom na to da je ona profesionalna plesačica. Bila je zadovoljna i jako ponosna, pogotovo zato što zna kakav sam. Imao sam tri mjeseca svakodnevne probe od tri do pet, ja sam to zvao pripreme za olimpijske igre,..(smijeh). I supruga je bila veoma ponosna na moju veliku gomilu strpljenja i živaca za sve to skupa.
Šta mislite ko od zvijezda iz Hrvatske najbolje vodi svoju karijeru?
– Severina i tačka. Ima samo jedna mama…(smijeh).
Još jedna Vaša sugrađanka, Doris Dragović nedavno je doživjela pravi debakl s koncertom u Beogradu. Mislite li da je greška što je uopće tamo išla?
– Nije greška što je išla, ali jeste greška što prije toga nije izbacila barem jednu ili dvije nove pjesme. Ipak je to bio veliki koncert u dvorani u koju stane od 25.000 do 30.000 ljudi. Kad imaš nove dobre pjesme i kad te ljudi vole, ne može ti niko ništa. Džaba sve antikampanje.
Kakvi su Vaši dalji planovi?
– Nadam se da će ova naša saradnja uroditi plodom, da će pjesma zaživjeti, te da će sve rezultirati jednim dobrim koncertom u Sarajevu. To bi mi bila želja.