Novi matrijarhat: Šta i kuda s muškim rodom?

Piše: Redakcija

O životnom djelu Nikole Tesle zna se relativno mnogo. Poznato je gdje se rodio, gdje se školovao, gdje je radio, poznate su njegovi usponi i padovi i borba s nepoštenim ljudima kao što je Tomas Alva Edison, poznato je šta je izumio, te gdje je i kako je (bijedno) umro. Svijet je napustio bez novčića u džepu, bez prijatelja i bez nasljednika. U njegovom burnom životu desilo se mnogo toga, no žena nije bilo. Je li Tesla bio homoseksulac? Prema svemu dostupnom i poznatom o njegovom životu, nije. Da li je Tesla mrzio žene? Daleko od toga. Veliki naučnik imao je mnogo prijateljica, naročito iz visokog društva, a njihovi dnevnici svjedoče kako je Tesla bio veliki gospodin, džentlmen i čovjek u čijem su prijatnom društvu žene itekako uživale. Još jedna općeprihvaćena zabluda o Tesli i ženama jeste da je Tesla bio suviše zauzet naukom i izumima, te da nije imao vremena razmišljati o ženama. Istina je, naravno, bitno drugačija.

Najveći um modernog vremena razmišljao je mnogo šire izvan zidova svoga laboratorija, briljantno analizirajući svijet oko sebe, svijet koji se rapidno mijenjao ne samo u tehničko-tehnološkom pravcu, nego i u političkom, sociološkom i antropološkom smislu. Tesla je itekako bio svjestan toga, o čemu svjedoči njegov briljantni intervju iz 1924., koji je dao za teksaški list “Galaveston Daily News”, gdje Tesla objašanjava „zašto se nikada neće oženiti”. No, osim toga, Tesla ima za današnje pojmove vrlo kontroverzne, ali kristalno jasne pojmove kada je riječ o muško-ženskim odnosima i feminizmu koji je prije 90 godina bio u strelovitom usponu.

Prema intervjuu, Tesla se u početku divio ženskom rodu, dizao ga na pijadestal, ali žene su ga razočarale. Kada su dobile moć, nisu se ponašale mnogo bolje od muškaraca.

– Sada, ova žena nježnog glasa koju sam obožavao je nestala. Na njeno mjesto došla je žena koja misli da je njen glavni uspjeh u životu da bude što više kao muškarac – u oblačenju, u ponašanju, u sportu i dostignućima bilo koje vrste. Žene postaju jače od muškaraca, i fizički i mentalno. Svijet je iskusio mnoge tragedije, ali, prema mom mišljenju, najveća tragedija od svih jeste trenutna ekonomska situacija u kojoj su žene protiv muškaraca, i u mnogim slučajevima uspijevaju da uzurpiraju njihova mjesta u profesijama i industriji. Ova rastuća tendencija žena da zasjene muškost znak je civilizacije u propadanju… Ženska odlučnost da se takmiče s muškarcima u biznis svijetu ruši neke od najboljih tradicija – stvari koje su se pokazale kao pokretački faktori u ovom sporom, ali osjetnom napretku svijeta – tvrdio je Tesla davne 1924. godine.

Teta iz vrtića vs automehaničarka

Teslini stavovi i danas, skoro cijelo stoljeće nakon što su izrečeni, mogu poslužiti za razmišljanje i analizu kretanja u svijetu koji, nažalost, nije bolji, i pored evidentne činjenice da je danas jako mnogo žena u javnom životu i na vrlo utjecajnim pozicijama, u politici, poslovnom svijetu i industriji zabave. Tesla je tvrdio da je svijet išao naprijed zbog želje muškaraca da zadive svoje žene i osvoje njihova srca. Toga je nestalo i svijet stagnira.

Zaista, nešto u današnjem svijetu nije kako treba. Raste socijalna nejednakost, raste siromaštvo, svijet postaje sve nesigurnije mjesto za život, bolesti za koje je smatrano da su poražene, ponovo prijete… U prethodnim decenijama za gotovo sve loše u svijetu okrivljavani su muškarci, njihova, navodno, urođena agresivnost, pohlepa, takmičarski duh i ambicioznost koja ne poznaje granice. No, danas su žene vrlo prisutne na mjestima gdje se odlučuje. Na čelu Njemačke je žena, na čelu američke diplomatije donedavno je, također, bila jedna žena, druga osoba u hijerarhiji EU je također žena, na čelu omraženog MMF-a je jedna žena.

Zbog čega svijet nije bolje, pravednije, sigurnije mjesto za život čovjeka, sada kad nekim od najvažnijih poluga istog svijeta vladaju žene? Zar žene nisu te koje su obazrivije, racionalnije, taktičnije, fleksibilnije i poštenije od svojih muških kolega? Nažalost, nisu nužno. Iako feministički pokret nastoji prikazati žene kao superiornije u obavljanju javnih poslova u odnosu na muškarce, to ne mora zaista biti istina. Postoje poštene žene, žene koje odgovorno i racionalno rade svoj posao, ali postoje isti takvi muškarci. Postoje loši i pokvareni muškarci, postoje i loše i pokvarene žene, sklone korupciji i svim vrstama kriminala.

Svako generaliziranje i gledanje na život kroz crno-bijelu prizmu može biti opasno, kao i prenaglašavnje uloge jednog ili drugog spola. Kao što muški šovinizam može biti veoma štetan, tako štetan i destabilizirajući može biti i i otrovni feminizam, koji može prerasti u ženski šovinizam, mržnju prema svemu muškom, ono što se u stručnim knjigama naziva „mizandrija”.

Nije lako danas biti muškarac, posebno u vrlo kompetentnom poslovnom okruženju koje često traži osobine koje se ne mogu naučiti ili usvojiti, recimo biti fizički atraktivna individua. Takva „osobina” češće kao prednost stoji na strani žene, naročito u poslovima u medijskoj ili marketinškoj branši, gdje poslodavci vjeruju da će ženski šarm i lijepe noge privući pažnju ili poboljšati prodaju. No, žene nisu tako davno ušle u branše kao što su prodaja, edukacija, medicina ili njega. Prošlo je vrijeme kada je žena mogla biti samo medincinska sestra, teta iz vrtića, stjuardesa ili sekretarica. Ona danas može biti automehaničar, i to vrlo dobar.

Tata zvani mama

Za nas s konzervativnog Balkana, brojevi iz fascikli Australskog statističkog biroa mogu biti šokantni, no to je put kojim svijet odavno ide. Prema podacima s kraja prošle godine, u čak dvadeset zanimanja žene u Australiji zarađuju više nego njihove muške kolege. Struke u kojima žene vode glavnu riječ nisu samo poslovi koji se tradicionalno i pogrešno nazivaju ženskim. U ovoj zemlji žene zarađuju bolje i kao automehaničari, vozači autobusa i kamiona, radnici na asfaltiranju cesta i uređenju javnih površina.

Žene zaposlene u australskim čeličanama i na poslovima zavarivanja zarađuju više od svojih muških kolega, a bolje su plaćene i kao čuvari, bibliotekarke ili čistači. Žene su bolje plaćene i kao stomatolozi, medicinski tehničari, psiholozi i knjigovođe. Prema službenoj statistici Australije, u toj zemlji prosječna električarka zarađuju 86 posto više od svog muškog kolege.

„Muška i ženska” zanimanja možda još postoje, no iz navedenog je jasno da je sve manje tradicionalno muških poslova, i ne samo to. Muški manevarski prostor se neprekidno smanjuje. Žena je na svijetu sve više, one duže žive, žene su sve plaćenije, kako smo već naveli, na univerzitetima širom svijeta sve je više žena i studentice imaju bolje ocjene. Žene su u vojsci, na mjestima gdje se odlučuje i politici i na mjestima gdje se okreće jako mnogo novca. Biti žena danas zvuči vrlo snažno i emancipirano, no šta će svijet uraditi s muškarcima? Muški rod će se, izgleda, morati malo pomjeriti u stranu i prihvatiti neke nove uloge, one koje su do sada uglavnom bile rezervirane za žene.

I recesija koja trese svijet od 2008. stvorila je dva nus-produkta svake dublje krize. To je uski sloj iznimno bogatih i široko heterogenu masu onih koji su potonuli ispod granice siromaštva, ostavši bez posla i konekcije s društvenim tokovima, postavši prekarijat, sloj nevidljivih i nevažnih. Zanimljivo, i jedna i druga društvena grupacija izrodila je na prvi pogleda dvije slične pojave. To su muškarci koji ostaju kod kuće, čuvaju djecu, čiste i kuhaju dok njihove bolje polovine zarađuje novac za plaćanje računa. Razlika je samo u tome jer muževi bogatih dama svojevoljno ostaju kući, brinu se o djeci, dok kod drugih onih koji pate pod teretom krize, zamjena uloga dolazi iz prijeke nužde, da se preživi.

Ova pojava, gotovo sasvim nepoznata do prije nekoliko godina, danas je preplavila Ameriku, nije rijetka ni u Evropi, a nije zaobišla ni krizom pogođenu BiH. U Americi se takvo nešto naziva „Dad -at – Home” odnosno Tata u kući. To nije samo fraza koji označava muškarca koji umjesto svakodnevnom trouglu: posao – kuća – posao, posvećuje pažnju djeci i kuhinji, to je pojava koja bi iz temelja mogla uzdrmati svijet u kojem živimo, onaj u kojem je muškarac otac porodice, hranitelj i čuvar, a žena majka i osoba koja se brine o porodičnom gnijezdu te ima prvenstveni zadatak da svom mužu rodi djecu i produži njegovu lozu.

Mister Mama

“New York Times” je u decembru prošle godine donio zanimljivu priču o bankarkama s Walll Streeta, ženama koje su uspjele ući u tako vrlo zatvoreni poslovni i društveni krug gdje još dominiraju muškarci, ali žene polako preuzimaju vodeće položaje. Prema NYT-u, godine 1995. samo 10 posto vodećih pozicija na Wall Streetu su zauzimale žene, dok danas taj procent iznosi „čak” 19 posto, što je veliki pomak. Ipak, što je više žena na najutjecanijim pozicijama u finansijskom sektoru, to je i muževa više kod kuće.

Bila bi velika laž reći da se to muževima previše dopada.

Rotiranje porodičnih uloga. Ne ide to uvijek bezbolno. Muškarcima nije teško kuhati, mijenjati pelene, usisavati ili ići u kupovinu. Teško je biti dio specifične infrastrukture koju su žene „izgradile” tokom generacija vezivanja za kuću. Muškarci imaju razumijevanja za druge muškarce koji iz ovog ili onog razloga ostaju kući, dok njihove supruge donose „hljeb” u kuću. Međutim, druge žene, domaćice nemaju previše razumijevanja za te specifične uljeze u prostoru koje one smatraju ekskluzivno svojim.

Kada je Ed Fassler, muž ugledne bankarke iz Pittsburhga, došao pomoći drugim majkama u pripremanju humanitarne zabave u lokalnoj osnovnoj školi, ne samo da je bio hladno dočekan, nego je lijepo zamoljen da ode.

– Moj muž ne bi bio sretan da vas zatekne u kući – rekla mu je organizatorica dešavanja, pokazujući mu put prema vratima.

No, većina muževa prihvata tu, relativno novu ulogu i izvršava je. Prije samo dvije generacije, tokom sredine prošlog stoljeća, takvo nešto bilo je nezamislivo, danas je to realnost. Kućnim taticama, „Mister Mama” se pretjerano i ne dopada, no prihvataju realnost.

– Mi smo danas znatna suprotnost parovima iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Ja kuham, perem, sve što jedna domaćica radi. Ja sam ovdje samo drugar – kaže za NYT muž jedne njujorške bankarke.

Muškarac s pedalom

Muškaci više nisu glava porodice niti njeni hranitelji, nisu jedini generator prihoda i kao takvi nemaju više posljednju riječ kao prije nekoliko decenija. Kako determinirati društvo u kojem su uloge zamijenjene, gdje muškarci postaju drugorazredni, redundantni elementi bez kojih se može. Možda kao novi matrijarhat, društvo u kojem muškarac preuzima nekadašnju ključnu ulogu žene u bračnoj zajednici. On postaje tek oruđe za proširenje vrste i mimo toga jedva da postoji.

Postaje li muškarac suvišan i zastario u tom novom matrijarhatu? Je li ga možda pregazilo vrijeme? Hanna Rosin, jedna od najvatrenijih feministica današnjice, smatra da se tako i u čuvenom članku za magazin “Time” navodi pet tačaka koje, prema njenom mišljenju, dokazuju da je vrijeme muške dominacije odzvonilo.

1. Muškaci „padaju” na radnom mjestu i zarađuju sve manje.

2. Tradicionalno domaćinstvo, ono u kojem je muškarac hranitelj porodice, nestaje.

3. Muškarci više nisu simbol radničke i srednje klase.

4. Oni gube monopol nad nasiljem i agresijom.

5. Današnji muškarci se brinu o dlačicama na svom tijelu.

Za razliku od mnogih drugih, koji su pristalice teorije hromosoma, prema kojoj muški Y hromosom nestaje, Rosin, autorica knjige znakovitog naslova „Kraj muškaraca”, kaže da muškarac neće nestati u onom fizičkom smislu.

– Takvo nešto se neće desiti, nego slijedi nestanak „macho” muškaraca. Kada govorimo o novom matrijarhatu, to za mene nije utopija. To danas obično ima negativnu konotaciju, ali tako ne bi trebalo biti – kaže Rosin.

Ona položaj muškaraca u budućem, novom matrijarhatu uspoređuje s odnosom bicikla i motora.

– Kada je izumljen motor s unutrašnjim sagorijevanjem, bicikl je momentalno zastario. No, bicikl nije nestao – kaže ona.

Bicikl možda postoji, no u nekom budućem ljudskom društvu u kojem će sasvim sigurno domirati žene, muškarcima slijedi „pedala” i sklanjanje na neki sporedni kolosijek. Muškarci će postojati, ali samo kao nesretna igra prirode i u očima žena tek gruba šala evolucije.

Svi žele suprugu

Tokom reportaže o novom matrijarhatu na Wall Streetu, novinari NYT-a su naišli na zanimljivu anegdotu. Jedna bankarka, nezadovoljna ponašanjem svog „kućnog muža”, izjavila mu je u lice „da bi rado imala suprugu”.

– Može, čim ja nađem sebi jednu – rekao je povrijeđeni muž.

Muškarci pate

Tesla je smatrao da muškarci pate zbog te nove neravnoteže „snaga” i da žensko nezadovoljstvo čini svijet nesretnim i više stresnim. Također je smatrao da će muškarci kao takvi jednostavno biti meta u dominantno feminističkom društvu.

– Izgleda da je muškarac u ljudskom društvu postao beskoristan. Evo, stvarno ne znam. Naša civilizacija će potonuti u jedno stanje koje se viđa kod pčela, mrava i drugih insekata – stanje u kom se muškarac surovo ubija. U ovom matrijarhalnom svijetu bit će uspostavljena vladavina žena. Kako žene preuzimaju dominaciju, muškarci su u njenoj milosti. Muškarac se smatra bitnim samo u funkciji produžavanja vrste – smatrao je Tesla.

Warren Farell: Muška linija odbrane

Muškarci, sasvim sigurno, neće tek tako sjediti i gledati kako ih u novim matrijarhatu guraju u kuću i oblače im pregaču. Jedan od prvih boraca za „mušku stvar” i jednaka prava oba spola jeste američki pisac William Farrell (71). Njegove knjige i stavovi su u početku bili ismijavani od feministica, no malo-pomalo, Farrelovi radovi su postali dio univerzitetskih kurikuluma. On je i utemeljitelj nove naučne discipline naziva „muške studije”.

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti