NovostiTeme

Autizam i predrasude: Ništa ne može promijeniti ljubav prema mom djetetu

Drugog aprila, tačno na dan izlaska ovog broja magazina “Azra”, svuda u svijetu se raznim kampanjama i događajima obilježava Dan osoba s autizmom. Cilj im je skrenuti pažnju javnosti na ovu populaciju, o čijim potrebama brinu samo malobrojne organizacije. Među njima je Udruženje za unapređenje obrazovanja i podrške djeci sa i bez poteškoća u razvoju “Edukacija za sve” (EDUS), koje ove godine u javnost izlazi s kampanjom “Iako te ne gledam, vidim te. Vidiš li ti mene?”. Ovo pitanje meni, vama i svima postavljaju autistična djeca, polaznici vrtića i škole u EDUS-u. Jedna od njih je šestogodišnja Mia Markić. Upoznali smo je nakon završene “smjene” u vrtiću, kad je sa širokim osmijehom potrčala mami u zagrljaj. Trenutke nježnosti mame i kćerke prekinuo je blic fotoaparata kojim je naš fotoreporter želio zabilježiti ovaj susret. Mia je pustila mamu i požurila ka njemu.

– Pozdrav budućnosti – kazala je zvonkim glasom i podigla ručicu uvis, tražeći da vidi fotografiju.

– To je pozdrav likova iz crtića kada se fotografiraju – objasnila nam je njena mama Irma Ćatović.
Mia voli da pozira, ali i da trčkara. Neumorna je. Žurimo da je stignemo dok juri ka izlazu iz zavoda Mjedenica u Sarajevu, gdje se nalazi EDUS. U vrtiću gotovo nikako ne jede. Traži kroasan i zna gdje ga može kupiti. U prodavnici pored trolejbuske stanice na Drveniji. Pokušavamo je ubijediti da odemo do parkića da se poigra dok njena mama i ja porazgovaramo, ali ne ide ni po koju cijenu. Moramo joj se prilagoditi. Tako je kod djece s autizmom. Zbog toga se roditelji ove djece često susreću s osudama okoline, koja njihovu djecu često karakterizira kao “razmaženu” i “nedokaznu”. Bude tu i gorih kvalifikacija, a sve iz neznanja. Krajnje je vrijeme da se to promijeni. Nadamo se da će priča o Miji barem malo utjecati na to.

Tekst u cijelosti možete pročitati u printanom izdanju magazina “Azra”, broj 892