Tog 22. jula 2011. 77 osoba je ubijeno, osam od autobombe postavljene u Oslu, i 69 na ostrvu Utoyi. Tog dana Norveška je bila u šoku i nevjerici.
Dahlberg je pokušao da dočara ono što se desilo tog dana kroz umjetničko djelo. Tako je odlučio jednostavno da napravi veliku “ranu” i da odvoji dio zemlje od glavnog kopna, u zalivu Tirifjorden. Ta rana predstavlja onu koja je načinjena tog dana, kada je izgubljeno toliko mladih života. Tako je ta tragedija vječno ucrtana u izgled ove zemlje.
Dakle, sama “posjekotina” neće biti na ostrvu Utoyi, gdje se desila tragedija, ali će turisti u okviru memorijala moći da posjete i ostrvo. Posjetioci memorijala, koji će se zvati “Sjećanje na ranu”, će moći da prođu kroz šumu na ostrvu, i uđu u tunel koji vodi do tog presjeka u zemljištu. Sa druge strane biće imena svih onih koji su poginuli tog dana.
– Imena će biti dovoljno blizu da mogu lako pročitati, ali opet van domašaja. Time se predstavlja ideja da su ti životi zauvijek izgubljeni – kaže umetnik.
Dana 22. jula 2011, Brejvik je otišao na ostrvo Utoja, mjesto na kome se održavao kamp omladine Radničke partije. Predstavio se kao policajac, a potom otvorio vatru na nenaoružane adolescente, i tom prilikom ubio njih 69. Najmlađa žrtva je u tom trenutku imala samo 14 godina. Dva sata ranije, u Oslu je eksplodirala bomba, i tom prilikom je bilo ubijeno 8 ljudi. Kada su policajci stigli na ostrvo, Brejvik nije pružao otpor pri hapšenju.
Izvor: The Guardian