Glumac Ivan Bosiljčić i pjevačica Jelena Tomašević proslavili su sedmu godišnjicu braka. Prije sedam godina sudbonosno “Da” izgovorili su u gradskoj crkvi Svete Trojice u Gornjem Milanovcu. Kao kruna njihove ljubavi na svijet je prije šest godina stigla i kćerka Nina. Par godinama unazad svoj ljubavni jubilej slavi u Grčkoj, mađutim ovog puta su ih obaveze spriječile.
Jelena je suprugu čestitala godišnjicu braka zajedničkom fotografijom koju je podijelila na društvenim mrežama.
– Sedam godina ljubavi – napisala je kratko pjevačica u opisu fotografije.
U nedavnom intervjuu koji je dala za naš magazin, kazala je kako je ljubav na prvom mjestu.
– Kada ima mnogo ljubavi, sve drugo je lakše, razumijevanje, tolerancija, poštovanje nečijeg vremena i posla. To su stvari koje su podjednako važne kod svih parova koji opstaju godinama.
Šta se u braku, tokom godina promijeni? I šta je uopće u braku lijepo?
– Sve je lijepo. Lijepo je imati zajednicu, djecu. Mladi se danas ne upuštaju u to, jer misle da ne mogu biti uspješni na oba polja; poslu i u braku. Ja sam tu da ih demantujem kao i mnoge moje kolege iz javnog života koje uspjevaju da zadrže i poslovni život i porodični. Sve se može uz dobru organizaciju, ali je mnogo važan i odnos supružnika, da bude kvalitetan i zdrav, jer kada počiva na zdravim temeljima, a ne materijalnim onda je lakše. Dobra komunikacija u braku je također važna.
Foto: Samir Saletović
Oko koje stvari nikada u svojoj zajednici ne biste pravili kompormis?
– Nisam neko ko tako razmišlja. Ne volim laž, nepravdu, bilo kakvu vrstu prevare, prijateljske ili emotivne. Vjerujem da do toga nikada neće doći, jer imam mnogo ljubavi i povjerenja. Kada tako razmišljaš, tako se i dešava.
Čime Vas je suprug Ivan osvojio?
– Osim lijepim izgledom, on je čovjek s manirima. Jedan od najboljih ljudi koje sam upoznala u svom životu. Dobar čovjek, pošten i vrijedan. Mnogo cijenim vrijedne ljude. Osim tih osobina, krasi ga i osobina koja meni mnogo znači u životu, a to je da je duhovit. Mnogo se smijemo zajedno i to je ono što ga čini posebnim.
Za neke parove važi da vremenom počnu i ličiti jedno na drugo zbog sličnih shvatanja i navika životnih. Doživljavate li sebe na taj način?
– Ne vidim sličnost među nama u fizičkom smislu. Mnogi ljudi kada nas vide uživo zajedno, kažu kako pomalo ličimo. Meni je to simpatično.
Šta je najromantičnije što ste doživjeli?
– Ivanova prosidba u Londonu, u parku dok smo šetali. Bilo je prelijepo vrijeme, ležali smo na travi, uživali, gledali nebo i Ivan me je tada pitao jesam li sretna, na što sam odgovorila: „Jesam, sretna sam, baš mi je lijepo“. Zatim je ustao, izvadio prsten iz torbe i pitao me: „Hoćeš li da se udaš za mene“, počela sam plakati. Doslovno, sve što sam vidjela u filmovima, desilo se. Može zvučati patetično, ali se zaista desilo spontano i prirodno. Nakon toga mi je rekao da je mjesecima nosio prsten sa sobom i samo je čekao trenutak. Nije želio da bude nešto isforsirano i smišljeno, već da zaista bude spontano.