Selma Alispahić: Sad je stranačka knjižica važnija od diplome

Piše: Redakcija

O Selmi Alispahić uvijek su govorile njene uloge. I ništa osim toga. Ova prvakinja drame SARTR-a, magistrica književno- historijskih nauka, vanredni profesor na ADU Tuzla i majka dvoje djece dosad je dobila 16 vrijednih glumačkih nagrada i priznanja. Jednostavna, odmjerena, precizna i beskrajno talentirana su riječi koje je opisuju. To o njoj misle i govore svi, kolege i publika. Razgovor počinjemo njenom ulogom u predstavi Selme Spahić „Skupština”, koja je prošle sedmice doživjela premijeru u NPS.

– Postoji nekoliko razloga zbog kojih sam igrala u ovoj predstavi. Prvi je materijal koji je poslužio kao tekstualni predložak, dakle stenogrami sa sjednica Predstavničkog doma Parlamenta BiH. Svi smo postali umorni od te retorike i prestali samo gledati sjednice te je ovo bila prilika da se neke rečenice, koje ljudi koje smo mi birali izgovaraju, čuju u drugom svjetlu, akcentovane i izdvojene. Moram priznati da sam često osjećala užas i zebnju od sadržaja tog teksta, ali najviše od neodgovornosti prema narodu koji ih je birao. Vi odjednom postanete svjesni da naši političari žive u zatvorenom svijetu bez ikakvog stvarnog kontakta sa stvarnošću i, što je još strašnije, bez želje za tim kontaktom.

Drugi razlog je saradnja s redateljkom Selmom Spahić. Igrala sam i u njenoj diplomskoj predstavi “Buđenje proljeća”, kao i u prvoj profesionalnoj režiji u SARTR-u. U međuvremenu je ona postala veoma traženo redateljsko ime u Regiji i bilo mi je lijepo svjedočiti stečenom iskustvu i sazrijevanju. Treći razlog je jedinstveno okupljanje triju sarajevskih teatara (Narodno pozorište, Kamerni 55 i Sartr).

Ekipa je bila velika, radilo se u lijepoj atmosferi. I to je bila prilika da se konačno neki glumci iz različitih pozorišta sretnu na sceni. Svi smo se zatvorili i postali smo dovoljni sami sebi. Moram priznati s radošću, najmanje Sartr, jer kod nas je uvijek bio veliki protok različitih saradnika. Smatram to jednim od najvećih kvaliteta moje matične pozorišne kuće.

 U augustu ste drugi put postali mama. Podijelite s nama to iskustvo. Kako je sve to utjecalo na Vašu ličnost, život uopće? Kažu da je s drugim djetetom nekako sve lakše ili… nije?

– U augustu prošle godine rodila sam Biseru. Već su joj počeli nicati zubi pa u šali kažemo da je to sada već jedna ozbiljna beba. Uvijek sam željela još jedno dijete i presretna sam što sam Skenderu rodila Biseru i Biseri Skendera. Smatram da su djeca jedino što je vrijedno istinskog emotivnog ulaganja. Promijenili su mi život. Ne postoji ništa na ovom svijetu što se može porediti s njima. Trudim se da sve organiziram prema njihovim potrebama. Svakome ko razmišlja da ostane na jednom djetetu rekla bih da nije svjestan šta propušta. Naravno, ako ljudi imaju mogućnosti i snage, divno je imati više djece. I pogotovo žene, koje misle da je vrijeme prošlo.Ja sam prvo dijete rodila u 35., a drugo u 43. godini, imala sam divne trudnoće i prirodne porode, tako da predrasude o starosti treba odbaciti i ne odustajati. Uz drugo dijete je sve lakše. Možda i nije lakše, ali su roditelji opušteniji. Ipak se kreću po poznatom terenu. I nekako se sve kockice same slažu, život se organizira lako ako je čovjek lagan. Nisam nikada shvatala žene koje se na svakom koraku žale kako im je teško, kao da niko prije njih nije rađao na ovom svijetu. Pogotovo, što mi odlučujemo u ime jednog malog bića da bude rođeno i imamo odgovornost da mu svaki dan pokazujemo koliko je voljeno i željeno.

Kompletan tekst možete pročitati u print izdanju Magazina AZRA (br.888)

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti