Frida Kahlo, slikarka čija su djela obilježili ljutnja i bol: Veza slona i golubice

Piše: Redakcija

Jedna od žena za koje se slobodno može reći da su pisale historiju je i meksička slikarka Frida Kahlo. Iako je za vrijeme svog kratkog života bila manje poznata kao umjetnica, a više po burnom braku s jednim od najuspješnijih meksičkih slikara Diegom Riverom, ona se danas ubraja u grupu najutjecajnijih slikarki svih vremena. Njen stvaralački opus koji čine 143 slike, od kojih su čak trećina nadrealni i jedinstveni autoportreti kojima je dočarala svoju ličnost, populariziran je tek 80-ih godina prošlog vijeka.

– Slikam sebe zato što sam vrlo često sama i zato što sam tema koju poznajem najbolje – jedna je od njenih poznatih izjava.

A upravo su samoća, te ljutnja i bol zbog uzburkanog braka, bolnih obeshrabrenja i konstantnog fizičkog bola, bili glavni motivi Fridinog umjetničkog stvaralaštva.

Nesuđena doktorica

Magdalena Carmen Frieda Kahlo y Calderon, kasnije poznata kao Frida Kahlo de Rivera rođena je 6. jula 1907. godine u Mexico Citiju u poznatoj Plavoj kući koja je danas muzej. Zanimljivo je da je tokom života govorila da se rodila 7. jula 1910. godine, ne zbog potrebe da je smatraju mlađom, nego zbog želje da njena godina rođenja bude godina kada je počela Meksička revolucija. Frida je bila treće od četvero djece njemačkog imigranta Guillerma Kahla, fotografa po zanimanju, i Matilde Calderón y Gonzalez, žene španskog i indijskog porijekla koju su najčešće opisivali kao nepismenu i namrgođenu domaćicu.

Fridu život od samog početka nije mazio te je sa samo šest godina oboljela od dječije paralize, zbog čega joj se desna noga i stopalo nisu razvijali proporcionalno s ostatkom tijela. Upravo to je bio jedan od razloga što je cijelog života nosila duge, šarene i životopisne haljine i pantalone koje su uspješno prikrivale ovaj nedostatak, ali i postale njen lični stil odijevanja po kojem je bila prepoznatljiva. Frida je bila poznata i po spojenim, gustim obrvama kao i brkovima koje je odbijala da ukloni.

Iako je tokom djetinjstva željela da postane doktorica, sudbina nije tako htjela. Naime, događaj koji je iz korijena promijenio Fridin život i planove bila je tramvajska nezgoda nakon koje joj je bio slomljen kičmeni stub, ključna kost, nekoliko rebara i karlica, dok joj je rame iskočilo iz ležišta, a noga bila prelomljena na 11 mjesta. Tokom nezgode s Fridom je bio njen tadašnji momak Aleks Gomez Arijas.

– Nešto čudno se dogodilo. Frida je bila u potpunosti naga, od siline udara je ostala bez odjeće. Neko u autobusu je imao paket zlata u prahu, vjerovatno neki slikar. Paket se otvorio, a zlato prosulo po Fridinom tijelu koje je bilo crveno od krvi. Kada su je ljudi vidjeli počeli su da plaču i viču: „Balerina, balerina“. Zlato posuto po njenom krvavom tijeli učinilo je da izgleda kao plesačica – bio je način na koji je Arijas kasnije opisivao ovu nezgodu.

Ali, umjesto u zlatu Fridino tijelo je tri mjeseca bilo u gipsu, te je trpjela strašne bolove. Iako se s vremenom oporavila od nezgode i počela hodati, bol je bio konstantno prisutan i često je boravila u bolnici. Ne samo da zbog nezgode iz kreveta nije mogla ustati čak po mjesec, već je zbog nje tokom života imala 35 operacija.

Jedina dobra strana nezgode bila je to što je Frida, kako bi ispunila vrijeme koje je provela u gipsu, počela slikati. Njene slike bile su protkane simbolima meksičkog kulturnog naslijeđa, slikane su živim bojama i s mnoštvom dramatičnih simbola. Tako se na pojedinim djelima mogu vidjeti majmuni koji su u meksičkoj mitologiji simbol požude, a ništa rjeđi nisu ni hrišćanski i jevrejski simboli. No, ono što je svakako obilježilo njeno umjetničko stvaralaštvo bili su autoportreti, njih 55, koji su predstavljali Fridina psihička i fizička stanja kroz koja je prolazila u životu. Stanja koja su bila puna boli, spontanih pobačaja, ljubavnih problema u braku i strastvenih afera u koje se upuštala.

– Nikada ne slikam svoje snove, slikam svoju realnost – rekla je ona jedne prilike.

Njena djela su prvi put izložena u Meksiku 1937. godine, a uprkos njihovom kvalitetu Fridi je trebalo mnogo vremena da bude svrstana u red prestižnih slikara tog doba. Najveći uspjeh u oblasti umjetničkog stvaralaštva postigla je izložbom u Parizu, u jednom od najpoznatijih muzeja na svijetu „Louvreu“, a bila je i prva meksička slikarka 20. vijeka čije djelo je zadržano u kolekciji ovog muzeja.

U najpoznatija djela Fride Kahlo spadaju slike „Autoportret s ogrlicom od trnja“ i „Dvije Fride“. No, od svih slika najdramatičnija je ona „Bez nade“, koja predstavlja period u Fridinom životu kada je doktor naredio da je hrane nasilu, a ništa manje dramatična nije ni slika „Spontani pobačaj u Detroitu“ kojom je počela seriju divljih i potresnih autoportreta.

Ljubavna drama

Osoba koja je najviše utjecala na privatni ali i umjetnički život Fride Kahlo bio je njen suprug, poznati meksički umjetnik Diego Rivera. Upoznali su se kada ga je Frida kao mlada umjetnica zamolila za savjet i pomoć u slikanju, s obzirom na to da je bila fascinirana njegovim djelima.

– Nisam ovdje došla radi zabave. Moram da zaradim za život. Želim jasan stav i kritiku, jer ne mogu da priuštim sebi da budem sujetna. Misliš li da sam dovoljno dobar umjetnik da guram dalje? Hoćeš li pogledati moje slike? Nisam došla da tražim komplimente, samo želim kritiku ozbiljnog čovjeka – bile su Fridine riječi tokom prvog susreta s Diegom, koji će kasnije postati ljubav njenog života.

Rivera je odmah prepoznao njen talent i počeo da radi na njegovom unapređenju, a njihovo prijateljstvo je jako brzo preraslo u ljubavnu vezu, koju su 1929. godine krunisali brakom. Frida je tada imala samo 22, a Diego 43 godine, a skladan početak ljubavne romanse ubrzo je prerastao u brak pun svađa, trzavica i ljubavnih afera. Naime, zbog Diegovog posla par je nekoliko puta živio u Americi, zbog čega je Frida bila izuzetno nesretna, a Detroit je bio grad u kojem je doživjela prvi, ali ne i posljednji spontani pobačaj. Sve to i činjenica da ju je Diego često varao, utjecalo je na poznatu slikarku da se i ona počne upuštati u ljubavne afere, a s obzirom na to da je bila biseksualka, nerijetko su to bile i veze sa ženama. Jedna od Fridinih ljubavnica bila je Josephine Baker, američka plesačica, pjevačica i glumica.

Diego je kasnije priznao da je tolerirao njene veze sa ženama, dok je na one s muškarcima bio itekako ljubomoran. Kap koja je prelila čašu bila je Diegova afera s Fridinom sestrom Cristinom, nakon koje su njih dvoje okončali desetogodišnji brak. Frida je ostala razorena zbog izdaje dviju osoba koje je najviše voljela.

– Frida je bila najvažnija stvar u mom životu – napisao je Diego u svom dnevniku.

Međutim, uprkos prevarama i izdaji, njih dvoje nisu mogli jedno bez drugog, te su se Frida i Diego godinu nakon razvoda ponovo vjenčali i živjeli zajedno do kraja njenog života. Njihovu zajednicu su, zbog ogromne fizičke razlike, metaforično nazivali vezom slona i golubice.

Uz ljubav povod njihovog pomirenja i ponovog sklapanja braka bilo je i Fridino sve teže zdravstveno stanje. Bolovi su postali sve intenzivniji. Zbog gangrene joj je malo prije smrti amputirana desna noga do koljena, dok ju je upala pluća, koju je preboljela, izuzetno oslabila.

 

– Nadam se da je izlaz sretan i nadam se da se neću vratiti – bile su riječi koje je Frida napisala samo nekoliko dana prije smrti, a zbog kojih se sumnja i da se namjerno predozirala.

Pojeo je šaku Fridinog pepela

Frida Kahlo je umra 1954. godine, samo nekoliko dana nakon svog 47. rođendana. Zanimljivo je to da je umrla u istoj kući u kojoj se rodila, a koja je danas poznati meksički muzej „La Casa Azul“. Diego se od ljubavi svog života oprostio na pomalo bizaran način, tako što je pojeo šaku njenog pepela. Umro je tri godine nakon nje. Želja mu je bila da mu pepeo bude pomiješan s Fridinim. No, njegova supruga, kojom se oženio godinu nakon Fridine smrti, tu želju nije ispunila.

Pročitajte još