Intervju sa Senadom Hadžifejzovićem uradili smo u maju 2017., kada je Morgan Freeman bio u posjeti BiH. Povodom 11. jula, još jednom podsjećamo šta je glumačka legenda kazala za najveće stradanje u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Žuta tabija, brojna televizijska ekipa, Senad Hadžifejzović i Morgan Freeman…, prizor koji u glavnom bh. gradu ne viđamo svakog dana. Holivudski superstar, 80-godišnji glumac, reditelj i producent, tada je bio na važnom zadatku u našoj zemlji. Razlog; snimanje dokumentarca “The Story of Us”, za koju je ugledni novinar Senad Hadžifejzović izabran da bude domaćin i sagovornik o temi koja se tiče nas, naše zemlje, njene hostorije, prošlosti, sadašnjosti… Hadžifejzović je u toku Morganovog boravka BiH za “Azru” govorio o razlozima posjete slavnog gosta, svojoj ulozi u dokumentarcu, vremenu koje je proveo s Morganom i njegovim timom u Sarajevu, Potočarima, Hercegovini…
Kad je tim Morgana Freemana prvi put stupio u kontakt s Vama?
– Najstariji svjetski filmski magazin i zvjezdana revija „Variety”, koji je ekskluzivno objavio priču o „Priči o nama”, i sam je objavio samo ono što su producenti dozvolili. Treba to razumjeti, taj visoki standard povjerenja i tajnovitosti ima smisao. Kakva bi to bila priča kada bi se o njoj sve znalo prije nego se zvanično ispriča i objavi… Freemanova produkcija je trenutno najjača na svijetu, sastavljena od vrhunskih naučnika, koji su ujedno i producenti, scenaristi, sve. Sa mnom su stupili u kontakt u februaru, potom sam s čitavim timom njihovih istraživača kontaktirao sve do snimanja. Iako ti ljudi znaju sve, zanimalo ih je sve. To su vrhunski standardi pretprodukcije – pripreme, potom produkcije – snimanja i samo mogu da zamislim postprodukciju -montažu… Ponosan sam na naš tim FACE-a, koji je u pripremi odgovarao na svaki zahtjev i zadatak njihove produkcije. Tek ovdje na snimanju sam saznao da smo mi, naša zemlja i ja, izabrani ispred cijelog regiona bivše Jugoslavije da ispričamo priču o nama, mada je on više priča, to je njegova priča o nama. Moja uloga je vrlo teška, domaćin sam Morganu koji odgovara na njegova vrlo teška pitanja i interesovanja.
S Morganovom ekipom ste obišli Sarajevo, Srebrenicu, Potočare…, ovo nije prvi put da je slavni glumac u našoj zemlji, no, povod je neuporediv, prvi je u vezi s glamurom, crvenim tepihom, filmom… ovaj istinskog života u BiH. Šta je to što je Freemana naročito intrigiralo da zna, razumije? Koliko je emotivan bio njegov susret s Potočarima, Srebrenicom, kad je vidio svu strahotu stradanja iz naše ne tako davne historije?
– To si sjajno zaključila, velika je razlika između zvjezdanog crvenog tepiha i polja bijelih nišana… Freeman zna sve o nama, zamislite onda kakvi ga detalji, suštinski, još zanimaju. On nije osoba koju je neko samo vrhunski pripremio za snimanje, ne, on je čovjek koji dubinski razumije srž, ne samo naše tragedije i prošlosti, psiholog koji (onim svojim očima) u vašim očima traži odgovor, filozof koji je odavno shvatio bit postojanja i nestajanja, ateist koji savršeno razumije Boga… Šutio je kada smo došli u Potočare, samo je šutio.
Pričao je i pitao me samo kada smo snimali. Nekako refleksno sam ga napuštao u kratkim pauzama dok je ekipa mijenjala lokaciju, osjećao sam da je i njemu i meni trebala samoća, odvojenost, on u jedan kraj Memorijala ja u drugi.
Njemu teško zbog njegovih razloga, meni teško zbog naših…Nisam znao šta će me pitati, a kada me pitao, bilo mi je jasno da mu to „dolazi” upravo u tom momentu, da to nije pripremljeno. Nisam izdržao, takav sam, a da ga ja ne pitam nešto u njegovom snimanju: “Plačeš li to, Morgan”? Očinski me „odgurnuo” ramenom o rame i izišao iz kadra…
Iza Vas su mnoge profesionalne uspješnice, ovom Vam je iskazano poštovanje, priznanje, prepoznati ste kao relevantno ime koje će pričati našu blisku prošlost, bogatu historiju, sadašnjost… Šta Vama intimno znači cijeli ovaj susret?
– Iskreno, mnogo mi znači, nekako sve mi znači, ali ne samo zbog mene već i zbog naše zemlje. Bilo ko da je bio na mom mjestu, ja bih bio sretan, presretan jer veliki Morgan Freeman priča „Priču o nama”,o našoj zemljici, o nama koji smo zaboravili ko smo i kakvi smo, a dobri smo svi, samo su loši, manjina, u prvom planu, predugo kolo vode.
Koliko ste imali vremena za neoficijelna druženja, priču…, mnogi ljudi, naime, Morgana poznaju samo kao sjajnog glumca, ali vrlo mali broj zna da je čovjek ozbiljan u poslu produkcije, dokumentarnih priča, da je posljednjih godina daleko od holivudskih tepiha, cijelog vašara taštine, da ima 80 godina, uživa u mnogim stvarima koje nisu samo blockbuster…?
– On mnogo radi, nevjerovatno je kako čovjek sa 80 godina sve ono izdrži, sluša režisera, producente, trpi, a onda iznenada kreira, svojom energijom još više podigne energiju svih…Ima neki svoj red, tabijat, nakon snimanja, na večerama je zabavan, opet ga sve zanima, hoće još da sazna… Emotivan je jako, slab je na ljudske priče, jednostavan je toliko da vas to omađija i zaboravite ko je on. Jede meso, ribu, ali ne mnogo, ima svoje piće, nećete vjerovati zove se „Tito”, samo malo popije s mnogo leda, rano liježe… Ima ritam: večera, zabava, priča, dva sata i na spavanje. Voli da je sam, ne želi da igra u filmovima u kojima ima oružja, ne voli oružje, nasilje, silu. Svaki bosanski vic koji sam mu ispričao shvatio je na prvu. Ima sjajne prijatelje s kojima radi, Lori McCreary, koja je direktorica njegove kompanije „Revelations”, producent njegovog filma o Mandeli, ali i kompjuterski je naučnik, te James Younger, naučnik, fizičar, stručnjak za kvantnu fiziku, genije koji ne zna koliko jezika zna, šest, sedam… Oni su došli u našu zemlju prije njega i radili mnogo, izuzetno rijetko sve troje su zajedno na snimanju.
Uvijek kad nam se desi nešto lijepo, kad neko sa strane upali svjetlo u ovoj našoj zemlji, da li kroz dolazak, snimanje, izjavu na nekom važnom samitu i slično…, kad skrene nanovo pažnju na nas…, nadamo se nekoj značajnijoj promjeni; a zaboravljamo da smo ta promjena, kako Janković kaže, MI. Međutim, ovaj dokumentarac je drugačija priča. U čemu vidite njegovu najveću snagu i značaj za našu zemlju?
– To i Morgan kaže – do nas je, mi smo ti koji možemo i moramo da mijenjamo. Nevezano za film, priču o nama, sadržaj, njegov dolazak ovdje je budilica, probudilica za nas uspavane, za nas koji smo odustali od nas.
